situacija je dosta loša

pisanje.
piasnje bloga.
pisanje bloga je nešto što mi ne ide
zašto mi ne ide?
zato što ga ne činim.
zašto ga ne činim?
zato što ga dosta dugo nisam činio.
Nakon dugo nečinjenja nečega , čovjek izgubi mogućnost za činiti nešto
ja osobno, sposoban sam ovo konkretno nešto činiti tek kad sam dovoljno nenaspavan i lud da mogu početi pisati
ali, dovoljno sam nenaspavan, pospan, i lud, tek u one sate kada je previše kasno i kada bih trebao ići spavati
a zašto ne idem spavati?
čekam.
Čekanje, kaže netko, nije gubljenje vremena
Ja osobno ne vidim veći gubitak vremena od pustog čekanja
ovo ovdje je samo nešto čime mogu ispuniti vrijeme koje čekam
da se vidi da čekam na neki žestok način, pa možda ono što čekam brže dođe.
Mada to uopće ne mora biti, i u realnom i stvarnom svijetu uopće nije.
Što to čekam?
ne želim reći.. ili ne smijem.. Ma nije da ne smijem, samo ne želim reći
i to je onaj uzrok mog nepisanja.
Ne želim reći
naučio sam se ne govoriti svoja razmišljanja, ovako, inače, stavove
Ipak, ostaje mi refleks da se protivim svačijem mišljenju.
Baš, tkogod mi nešto kaže, ne, to nije tako
mora biti neko vrijeme protivljenja, svakako
Što je s jedne strane onako.. okej, neka je
nekako mi se čini da je to čak.. normalno.
Mada istina je da nije dobro biti normalan
ali nije dobro biti ni zatrovanog uma
radije oko uma stavljam polupropusnu membranu
koja je gotovo nepropusna.
Zato otprilike u ovoj relativno maloj ali ipak za mene u zadnje vrijeme i ovo doba vrlo velikoj količini teksta,nisam izrekao neku pametnu misao
moje misli su moje, ne dam , necu!
ja sam glavni =)
Laku noć.